Kozmodinamika

CIRCLES-1187634Čovjek kao kozmičko biće

Polazna točka za razumijevanje psihodramske slike čovjeka je Morenov holistički pristup svijetu. Pojedinac nije izolirana monada, nego je koncipiran kao integralni dio kozmosa kao sveobuhvatnog sustava. U tom svjetlu Moreno vidi «… jedan svijet koji nadilazi psihodinamiku i sociodinamiku ljudskog društva, naime, vidi ga kao “kozmodinamiku”. Čovjek je kozmički čovjek, on nije samo socijalni ili individualni čovjek». Najnačajniji sastavni dio kozmosa je za Morena kreativnost: «Ukoliko postoji neka najviša kreativna, nuklearna struktura univerzuma, bilo da je nazivamo ¢x¢, Bog ili joj nadijenemo neko drugo ime, za pretpostaviti je da ona nije ništa drugo doli puka kreativnost, mysterium aeternum et illuminosum. (Moreno 1991:20).

Kako bismo iskoristili kreativni potencijal kozmosa, potrebna nam je spontanost. Spontanost djeluje kao katalizator koji pokreće kreativnost univerzuma (Moreno 1996). Zajedničko djelovanje ovih dviju snaga, Moreno u krajnjoj liniji vidi kao «izvor sve egzistencije» – spontanost i kreativnost su temelji»… sile gravitacije, isto kao što su i temelji biološke evolucije (…), za nastanak ljudskog društva, kao i za fenomen kreativnosti u čovjeka» (Moreno 1991:24).

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *