Kako izgleda aksiodrama

ZVIJEZDAGLAVA

Aksiodrama je vrlo slična sociodrami, a sociodrama se bavi društvenim temama. Grupa svojom grupnom dinamikom spontano identificira temu na kojoj će se raditi.

Primjer:

Neka tema bude, npr. «jakost», «biti jak». «Jakost» se personificira, i to tako što jedan član grupe ulazi u ulogu «jakosti». Onda grupa imenuje antonim, odnosno pojam suprotnog značenja od «jakosti», što bi bila «slabost».

Moguće je i identificirati više antonima istodobno, pa onda više članova grupe ulaze u te uloge. Onaj/a koji/a je u ulozi verbalizira svoj tjelesni osjećaj i započinje s nekom vrstom argumentiranja – što je to što ona/on predstavlja.

«Slabost» tj. osobe koje su u ulozi slabosti, daju svoje viđenje o tome zbog čega jakost u određenim okolnostima predstavlja budalaštinu, kako postoje uvjeti u kojima se neki vid «slabosti» zapravo manifestira kao alternativni oblik «jakosti».

Ako grupa s ovim rezonira, onda je moguće da se «slabost» raspoluči na dvije ili više sub-uloga, međusobno odvojenih u okviru «slabosti» – jedan oblik koji je skrivena jakost, i drugi oblik koji je oličenje kukavičluka.

Isto se može dogoditi i s «jakosti»: raspoluči ju se na dio koji se nadaje kao jakost, a zapravo je skriveni i latentni oblik «slabosti» i na dio koji to nije.

Jer uistinu, postoje neki oblici «jakosti» koji u sebi samo pretendiraju na nošenje tog naziva noseći iluziju značenja, dočim zapravo ono što skrivaju u sebi nije ništa drugo doli zakrabuljena slabost. Ovakva početnu analizu polazišnih točaka moguće je razvijati sve dalje i dalje, sve dok ne počne isplivavati konkretniji sadržaj pomoću kojeg je moguće u konkretnoj sceni istražiti slojeve minucioznih značenja. Taj oblik deduktivnog «svođenja» apstraktnog u konkretno nosivi je mehanizam aksiodrame i nepresušan izvor zabave, a nerijetko se uspostavi i potreba za konkretnim radom na indivudualnom nivou, gdje aksiodrama prelazi u individualnu psihodramu.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *