“Bivša mama”

ZICA_dvije cure«Bivša mama»

Obitelji su komplicirani sustavi. Kada jedan član prestane igrati svoju uobičajenu ulogu, sustav zapadne u neravnotežu, i kaos, a sukobe je nemoguće zaobići.

Svaki je sukob unutar sistema ujedno i šansa da se on prebaci na viši nivo funkcionalnosti. Ako je dovoljno stabilan i otvoren, prihvaćanje prvotne nelagode promjene njegove dinamike podnosi se relativno dobro, što znači da, uz uobičajene turbulencije i intenzivne revizije stavova, svim članovima na kraju bude bolje.

Ali ako je sustav obilježen dubokim povredama i traumama, što nažalost nije rijetkost, onda se on samousmjerava na kruto održavanje poznate i provjerene ravnoteže, a svatko tko pokuša dovesti u pitanje kvalitetu njegove funkcionalnost, žrtva je napada i kritike; stvari mogu ići toliko daleko da završe otuđenjem.

Živimo u doba intenzivnog propitivanja tradicionalnih rodnih uloga i nije čudo što i muškarci i žene počinju po tom pitanju revidirati svoje stavove i uvjerenja. Jer – svaka osoba, bez obzira na spol, u procesu postajanja onoga što jeste prolazi kroz nered i zbrku, kaos, intenzivan sukob s okolinom, ljutnju i agresiju, intruziju, asertivnost i u tome nema ničeg neprirodnog.

Ali naša kultura takve osobine još uvijek osuđuje kod žena, a to je itekako štetno.

Bila ona majka ili ne, nepobitno je da je svaka žena kći pa ne treba čuditi što uglavnom kćeri u ovom procesu postajanja prolaze kroz sito i rešeto. Kod glavnine obitelji koje udovoljavaju društveno prihvaćenim rodnim normama, ako kći započne s turbulencijama, sva energija prvotne nelagode slije se u patologizaciju kćeri. Pritom je nebitno koji udio u procesu patologizacije dolazi od oca, a koji od majke.

Svjedočanstva govore da ipak nema goreg iskustva od onoga kada majka neosviješteno i nesvjesno investira u snishodljivost vlastite kćeri, odbijajući suočiti se sa svojim su-počiniteljstvom te implicitno ili eksplicitno, uz oca ili bez njega, odašilje poruku:»Kćeri, s tobom nešto duboko nije u redu».

 I zaista… kćerina mentalna stabilnost, seksualna aktivnost, akademska vjerodostojnost, pogreške iz prošlosti… sve se njezino podvrgava strogoj rekonstrukciji sramnog narativa.

Može se svemu ovome nadjenuti i ime i reći da se općenito cijepanjem sve ono «nevaljalo i loše» pripisuje isključivo jednoj osobi. No time stvari ne postaju nimalo lakše, manje osobne ili potresne.

Dapače, kći takoreći biva rascijepljena u sebi. Jednim dijelom želi ostati lojalna vlastitoj obitelji, a drugim dijelom postati lojalna sebi, odbijajući poniznost bilo koje vrste.

Kada jednom sagleda sve duševne akrobacije i emotivne investicije koje je ulagala u svoje lažno snishodljivo Ja, kći uvidi da to i takvo Ja, uz obilate kamate stiže na naplatu svako malo. I da jedino pristajanjem da postane i bude to što jeste, svoj individuacijski put može nastaviti čiste savjesti. Ako na tom putu ne preostane ništa drugo doli definitivno prekinuti kontakt s obitelji, znači da je sve drugo već bilo iskušano, ali da nije naišlo na rezonancu. Kao da su majka i kći govorile različitim jezikom.

Prekid odnosa s obitelji, a pogotovo s majkom, tabu je o kojem se ne raspravlja. Vruća je to i izbjegavana tema, puna srama, krivnje i boli.. Pa se o njoj, osim u grupama podrške, lakše govori u prozi. «Bivša mama», naime, izum je jedne drage žene koja se u svojoj prozi s razlogom pita: « Zaista, bi li mogao postojati takav status?»

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *