Bablje ljeto – arhetipsko “vještičji” princip zrele žene

jaimojodabir

Bablje ljeto prirodni je fenomen listopadskih toplih dana, u doba nakon jesenskog ekvinocija, kada se dan počinje skraćivati, a tama gasi sunčevu svjetlost polakim, ali sigurnim korakom. Žetva je završena, zrnevlje nakupljeno i hambari su puni. Ubiru se plodovi, i započinje novi krug. Cirkularnost, protočnost, ciklusi i izmjene oduvijek su se vezali uz «ženski princip» i ne treba čuditi što su slavenski narodi vjerovali da se za babljeg ljeta novače vještice, i da je paučina, vidljiva u zraku jedino u ranih jesenskih dana zapravo rasuta sijeda kosa stare žene (od baba = stara žena, vještica). A i opadanje lišća, trulež i raspadanje pomno skupljanog komposta, u svjetlu krugovite izmjene regenerativnih godišnjih doba, narod je asocirao uz noćni, sjenoviti, tamni, etnolozi bi reki «niktomorfni» aspekt ženskog elementa, podupirući društvene projekcije zloćudnosti koje su u ljudskoj povijesti sezale sve do fizičkog uništavanja ljudskih bića. Te projekcije danas se možda protežu na suptilnijim razinama – progona i mobinga. Ako o sebi mislimo kao o krugu, naš cilj je dovršavanje – ne poražavanje ostalih. Ako o prirodi mislimo kao o krugu, dio smo uzajamnosti – ne ograničavanja drugih ili čuvanja tajni. Ako o svojem mišljenju mislimo kao o krugovima, cilj je usavršavanje uvida – ne natjecanje s drugima. Korak naprijed na putu k dovršavanju sebe uvijek je – kako to analitička psihologija dade nazrijeti – u smjeru u kojem nismo išli! Jer na toj dionici puta, međuovisnost i arhetipske energije glavne su navigacijske smjernice po kojima se možemo ravnati.

U tradiciji gotovo svih kultura, arhetip vještice vezuje se i uz jake moći i snage. Ženska utjelovljenja bogova, poput Here ili Kali, uz pozitivnu i stvarateljsku moć, posjeduju i «vještičje» snage destrukcije neslućenih razmjera. Tamne strane ženskog principa, u bilo kojem od mnogih arhetipova mogu – ukoliko nam ostanu nepoznate i zazorne – poharati i ženu (i muškarca), kao i njezine (njegove) odnose. Vještica – kao simbol nečeg lošeg i izopačenog, upućuje da je i vrijeme nesvakidašnje – naopako?!».

Pitanjem da li je vrijeme uistinu naopako, ili se mi to trudimo usustaviti ga u nametnute psihološke kalendare, do koje mjere u kriznim vremenima vlastitog životnog ciklusa pristajemo na projekcijske snage identifikacije s arhetipom vještice, te koje nam se sve mogućnosti otvaraju po pitanju percepcije sebe kao autentične osobe, bavit ćemo se na iskustvenoj psihodramskoj radionici.

Ako se osjećate privučeni ovom tematikom (bez obzira na spol , ali s ograničenjem starosne dobi na minimalno 21 godinu), molimo vas da oslobodite vrijeme u subotu, 15.10.2016., od 16-19 h (UTC + 1, što je dogovorno lokalno vrijeme za Zagreb) da izdvojite 150 kn, te da se prijavite ovdje, a mi ćemo vas obavijestiti o točnoj adresi u užem centru Zagreba, gdje će se radionica održati.

Način plaćanja – gotovina / cash /na dan radionice.

Voditeljica: Manuela Zlatar, psihodramska praktičarka, u terapijskom radu u superviziji pri Centru za psihodramu u  Zagrebu. Dipl. fem. Ženskih studija u Zagrebu; u edukaciji iz transpersonalne psihologije.

 

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *