Aksiodrama

Što je aksiodrama?

Aksiodrama je postupak kojim se Moreno prvotno služio, još davne 1911. godine, znači i prije no što su se sustavno razvile psihodrama i sociodrama.

Aksiodrama, baš kao i individualna psihodrama je postupak koji nastoji obuhvatiti čovjeka u cjelosti, što znači da ga promatra u sprezi ne samo s njegovim materijalnim i opipljivim sadržajima, nego uključujući i sve one nematerijalne odnosno apstraktne idejne konstrukte koje sustav «čovjek» nosi u sebi. O aksiodrami možemo razmišljati kao o psihodrami s visokim stupnjem apstrakcije i simbolizacije, a temelji se na značenju izraza «aksiom», gdje – slično kao i u matematičkim sustavima – aksiom označava samoočiglednu, nepokazivu, teorijsku i općenito neku generalnu pretpostavku koju svatko razumije, i značenje koje se podrazumijeva samo po sebi jer svi na njega pristajemo.

Raditi na aksiomima, prije svega znači raditi na tzv. univerzalnim istinama, bez aspiracije da se iznađe jedna i jedina korektna, nego da se duboko propitaju vlastiti stavovi pri misaonoj i verbalnoj upotrebi određenih ideja, idejnih postulata, moralnih vrijednosti itd. Aksiodrama je – kako je to rekao Adam Blatner – primijenjena psihološka semantika koja služi tome da nam se poslože misli, djela i ponašanja. Moreno ju je u svojem osebujnom stilu nazvao «egzorcizmom društvenih prisila», misleći pritom da je glavni cilj aksiodrame razlučiti one stavove koje smo usvojili iz suštog konformizma i poslušnosti kulturi u kojoj živimo od onih kojima sami dajemo značenje i težinu. Aksiodama mahom propituje klijentove vlastite moralne i kulturalne vrijednosne stavove te ponašanja i očekivanja koja se na takvim stavovima temelje.

Pogledajte članke koji daju više odgovora na pitanje što je aksiodrama, ili nam se pridružite na radionici Aksiodrama – matematika psihe, 7.10. 2017. Prijavite se ovdje.

 

Komentari su zatvoreni